Morrigan94

Prolazim rivom i osluškujem zvukove grada, a zrake sunca  po moru miluju me pogledom. U jednom trenutku zaslijepljena suncem, susrećem  neke oči za mene sasvim nepoznate Kao da dodirujem život stranca prodirem u njegove tajne i otkrivam mu svoje u jednom dodiru očiju. Trenutak prođe i nastavlja se rutina , a veza između dva života ostaje lebdjeti zrakom.

Vuču se ulicom sa točkama umjesto očiju Prazni poput vjetra nose žuto lišće jeseni po nekim starim pločnicima S nebeskim strvinarima idu u povorci propasti. Talože se nad kamenim kućama i ulaze u pore grada obgrljenog morem A bljeska tame u njihovim očima boje se gradske lutalice i zbog njihovih glasova grobljem možeš čuti jecaje predaka kako vape za nekim boljim vremenima